Ovaj krajnje održiv i ekološki objekt, nazvan Atelier Luma, posljednji je dodatak Lumi Arlu, ogromnom suvremenom umjetničkom kampusu koji je osnovala švicarska milijarderka i mecena Maja Hofman, nasljednica globalne zdravstvene kompanije Hofman la Roche koja posluje u farmaceutskom i dijagnostičkom sektoru.

Šupe iz 19. stoljeća pretvorene u izložbene dvorane Hofman je čak 10 hektara parka otvorila 2021. godine, a sve je započelo tornjem od izvajane metalne konstrukcije slavnog Franka Gehryja.

Ispod tornja je nekadašnja betonska površina pretvorena u bujnu oazu, a skupina šupa iz 19. stoljeća pretvorena je u izložbene dvorane.

Atelier je posljednji komad slagalice i "najtiši" element od svih, a kao živi prikaz kako bio-arhitektonska budućnost može hrabro izgledati.

Na projektu je radio tim od trideset istraživača; Foto: Joana Luz Došlo je vrijeme da pređemo sa globalnih, ekstraktivnih lanaca opskrbe prema regionalnim ekosustavima materijala, koji pomažu obnovu okoliša.

S idejom da nastavi rad svog oca, pionira prirodnjaka koji se borio za očuvanje močvarnog područja Kamarga i suosnivača Svjetskog fonda za prirodu, Maja Hofman vidi Atelier Luma kao način da to ostvari.

"Željela sam nastaviti s očuvanjem, ali bez toga da budem zastupnik zelenog konzervativizma. Potrebno je djelovati", rekla je Maja Hofman za britanski Guardian.

Ističući da je izgrađeno okruženje odgovorno za oko 40% emisija CO2, umjetnički direktor Atelier Luma, Jan Boelen, naveo je da je došlo vrijeme da prihvatimo lokalne i organske metode izgradnje i da pređemo sa globalnih, ekstraktivnih lanaca opskrbe prema regionalnim ekosustavima materijala, koji pomažu obnovu okoliša.

Boelen dodaje i da "gdje drugi vide otpad, mi vidimo prilike".

Od bojenja algi do izrade proizvoda od suncokreta Cijeli proces započeo je mapiranjem resursa, industrija i otpadnih proizvoda dotične regije. Tim od trideset istraživača, iz područja dizajna proizvoda, kemije, sociologije, biologije, ekonomije i inženjeringa, istražio je sve aspekte, od bojenja algi do izrade proizvoda od suncokreta.

Nakon obimnog procesa testiranja i certificiranja, mnogi od eksperimentalnih materijala iskorišteni su u stvarnoj izgradnji.

Konverzija kamene industrijske šupe u dom ateljea, zajednički je rad londonskog kolektiva Assemble i belgijske prakse BC Architects. Ove dvije tvrtke inicijalno su bile angažirane da se nadmeću za ovaj projekt, ali su ipak odlučile udružiti se i zajedno obaviti posao što bolje.

"Sama zgrada vidjeli smo kao kamenolom. Slomljene krovne ploče ponovno su upotrijebljene na podu, ugrađivanjem u polirani teraco, kako bi formirale neku vrstu povijesti zgrade urezane po tlu", rekao je Laurens Bekemans iz BC Architects i dodao:

"Unutarnji zidovi su napravljeni od nabijene zemlje, primjenom recepta koji koristi ruševine i prah od vapnenca iz okolnih kamenoloma pomiješane s bijelom glinom kako bi se stvorio beton u završnom izgledu sličan originalnom betonu, ali s vrlo malo inkorporiranog ugljika".

5.000 tona gline pretvoreno u primijenjenu keramiku Određeni prekomjerni elementi daju prostoru izgled koji podsjeća na atmosferu gigantske kuće za lutke. Marija Lisogorska iz Assemble objašnjava kako je duga, dvospratna galerija od drveta inspirisana Teatrom Oficina Line Bo Bardi u Sao Paulu, što je prostoru donijelo pomalo teatralan izgled, a zanimljivo je i da je ova drvena konstrukcija obojena prirodnim dubokim indigo plavim bojama.

Indigo je jedna od biljaka koja se uzgaja u spoljašnjem vrtu, zajedno sa kaktusima pomoću kojih se uzgajaju bube Cochineal, a koje se koriste za crvenu boju, dok se čitav sustav održava uz primjenu reciklirane otpadne vode i "žute vode" iz toaleta koja se sigurno filtrira kroz proces čišćenja uz alge.

Rižina vlakna su isprepletena u uže kako bi se napravio geotekstil, koji pomaže u ublažavanju obalne erozije. Također, invazivne vrste, poput japanskog korova, pretvorene su u pločice s ćelijastom strukturom, koje su furnirane drugim invazivnim drvetom za izradu namještaja.

Dok su kvake izrađene od soli prikupljene iz okolnih močvara, a s idejom da se bore protiv mikroba, oko 5.000 tona gline koju proizvodi kamenolom pretvoreno je u primijenjenu keramiku.

Materijali su teški, pa bi trebali ostati lokalni. Ljudi i ideje su lagani, pa bi trebali putovati.

Iako ukorijenjen u Kamargu, atelje ima internacionalne ambicije, primjenjujući svoje bioregionalne principe na druge kontekste, a neki od projekata se trenutno i realiziraju. Boelenova filozofija u ovom kontekstu je sljedeća:

"Materijali su teški, pa bi trebali ostati lokalni. Ljudi i ideje su lagani, pa bi trebali putovati."

Iako većina financija dolazi od Hofmanove, atelje također djeluje kao konzultantska tvrtka za generiranje prihoda. S tim u vezi, Boelen ističe da trenutno rade s jednim brendom šampanjca, istražujući kako bi otpad od grožđa mogao koristiti za izradu pakiranja, kao i s, kako kaže, "velikom europskom automobilskom grupom", ali trenutno nije bio u mogućnosti ulaziti u detalje o toj suradnji.

Gerijeva svjetionik kao mamac za publiku Zanimljivo je spomenuti i da desetospratni, 175 milijuna vrijedan Gerijev svjetionik danas stoji u neskladu s novim projektom i općenito se oštro suprotstavlja deklariranoj estetici Hofmanove. Ipak, ona je Gerija angažirala prije 15 godina, ali i ističe da joj je takva "skulptura" trebala privući pažnju ljudi.

Ipak, kombinirani učinak Gerija s jedne strane i Assemble i BC Architects s druge, čini Lumu Arlu fascinantnim studijskim slučajem. Malo je mjesta na svijetu gdje je moguće tako jasno vidjeti kraj jedne zastarjele arhitektonske ere i optimistički početak druge.